4. mjesec 2007.

Naslovna strana

---

 

30.04.2007. (ponedjeljak)

Šojks!!!
"Credo, quia absurdum." - Vjerujem, jer je nevjerojatno - Tertulijan

Poslali psa (Lajku), čimpanzu (Čita) i Muju na mjesec....Nakon što su stigli u mjesečevu orbitu javlja se glas iz zvučnika... "Lajka stisni zeleni prekidač, stisni crvenu tipku, ...Čita okreni glavni ventil, zavrni ručicu balansa za 1/2... Mujo nahrani životinje i za Boga miloga ne diraj ništa.
Mali uvod u ono što je više nego očito iz poslovice, kada je nešto nevjerojatno onda nema razloga da posumnjam u to. A vi???

Prije svega isprika na prošlom tjednu i ne javljanju kako je prošlo na Rajcu, malo me stislo na poslu a malo sam i više vremena (slobodnog) proveo na zraku sa konjićima. Biti će uskoro o svemu, na kraju krajeva ovo je ionako javljanje u revijalnom tonu (bar većinom), pa vrijeme ne igra ulogu, zar ne?

A da se ne bi dogodilo to i ovom tjednu samo malo o Ačkovom kupu (tridesetom???) i o raznim iznenađenjima (3 kom)
PRVI DAN (i jedini)
Odlazak u stilu... dogovor od petka smo već u petak (taj isti) promijenili i dečke treba voziti na trku Lukačić, no (na sreću) ipak ja dolazim u dogovoreno vrijeme i na dogovoreno mjesto. Tamo sve pod kontrolom, Luki je tamo, Frane je tamo ali Tomislava nema (šta je tu čudno???), obzirom da se dogovor mijenjao u petak dva puta - Tomislav očito drugi dogovor nije akceptirao i čekao nas na prvo dogovorenom mjestu. Dobro da sam došao jer bi Luki i Frane otišli nakon 15 min čekanja. I tako sretni i veseli (i debeli -kako tko) odlazimo na trku. Dolazak na vrijeme svakako zavređuje pažnju. I odmah nakon plaćanja startnine (prvo iznenađenje) slijedi vrlo brzo i drugo iznenađenje - prilazi mi (nam - je bio i Frane sa mnom) I. Urbanc i dostavlja mi Odluku IO HSOT-a??!! O ova dva iznenađenja ću uskoro srati, pardon pisati (blizu su mi slova na tipkovnici) tako da sada ne kvarim harmoniju natjecanja. Uglavnom nakon spremanja u kojem nam je svesrdno pomagao i Tedy nakon dužeg izbivanja sa orijentacijskih natjecanja, odlazim na start i prolazim stazu relativno dobro ali ne i brzo. U prvom dijelu sam zaobilazio grebene (ako se mogu tako nazvati obzirom na broj izohipsi) pa sam malo po malo gubio na vremenu, nakon polovice staze sam shvatio da treba ići ravno po azimutu. Na kraju završio treći! Frane je bio treći ako ne računamo Merunku koji se pokušao švercati i M21A kategoriji, a mogao je i njega dobiti da je potegnuo na kraju za tih pišljivih 6 sekundi.
A Tomislav... pa on se naravno izgubio, to je normalno ali ono što nije normalno i treće iznenađenje - relativno se brzo vratio i nije forsirao da ode naći još preostale KT (našao je samo prve 4 pa je to bilo lijepo od njega).
Uskoro ostatak svega i svačega, pripremite papira za brisanje...
...zvd...

 

19.04.2007. (četvrtak)

Nihi!!!
"Pustite ljude da misle kako vladaju i vi ćete vladati njima". A.J.Cronin

Neka kada i pustiš da vladaju nisu shvatili da vladaju pa onda sukladno tome ne možeš niti ti njima vladati. Svakako treba obratiti pažnju na onaj moment kada ono shvate da bi mogli vladati... tada su spremni da vi njim vladate. Osim ako nisu nesigurni kod tog vladanja, jer ako su nesigurni onda nisu ustvari spremni da vi njima vladate. Stoga prvo morate biti sigurni da su oni sigurni da vladaju, pa tek onda sa sigurnošću možete vi njima vladati.

Prošli vikend sam započeo sa feštom u kojoj sam proslavio svoje unapređenje o kojem sam tu i tamo nešto spomenuo, napokon sam i to odradio. Nije bilo lako, ali eto skupila se napokon ekipa bez koje ne bi uspio i eto i na ovaj način im se zahvaljujem. Naravno da su se neki više a neki manje trudili i ne bi sada o tome. Od te iste ekipe sam dobio još jednog konjića tako da onaj koji je do sada bio sam dobio društvo. A najvažnije je da nam je nakon toga bilo jako ljepo, a kako je odmicala večer sve ljepše. I tako do sitnih sati nakon čega valjda ne očekujete da čovjek trenira drugi dan...

A sutra se opet spremamo u punom sastavu prema istoku. Drugi kup Srbije i štafetno prvenstvo. Bilo je nekih kombinacija oko te štafete ali ona je ionako uz put pa kada smo tamo ... Osim roštilja koji je najavljen ima još nekih stvari koje će se odraditi ali o tome će više znat Frane.
...zvd...

 

16.04.2007. (ponedjeljak)

Zfuz!!!
Bogati su oni koji nemaju želja, a prosjaci su oni koji stalno hoće imati još više. Diogenes

Ustvari svi mi imamo želja i po tome smo svi prosjaci, samo ... ima prosjaka a ima i prosjaka. Neki su toliko skromni u svojoj prošnji (željama) da ih se skoro uopće ne primjećuje a neki su toliko naporni da ih od "milja" zovemo cigani. (ne bi htio uvrijediti rome, pa zato namjerno upotrebljavam termin cigani) Na neke se ljutiš a na neke ne, no svi hoće isto dobiti nešto mukte... e ne može. Svi koji nešto rade znaju kako je teško doći do nečega i naravno da je najlakše kada bi to dobili ali ne može, radit se mora a oni koji žele nešto mukte neka se prime posla.
Ima cigana svuda, pa i tu oko nas, zar ne??? Pogledajte malo bolje... jeste ih vidli?? Ne?? Onda se samo dobro skrivaju. A stalno nešto traže, daj ovo, daj ono i nikad dosta ... jednostavno ih se ne možeš rješiti. A najgore je ako im nešto daš... e onda si naježio, ne skidaju se sa grbače nikad. Zato uvijek oprez, pažljivo sa davanjem nečega u stilu "ajde da ih se rješimo" - ustvari ih se onda tek nikad ne rješavate...

Malčice o onom već spomenutom kupu Srbije br. 2.
Odlazak u duhu HOD AM - inače nova kratica kluba pa molim kod objavljivanja startnih lista da se obrati pažnja - svi članovi. Kada se negdje ide ili idemo svi ili ...samo neki. Dolazimo za par sati u Bgd, taman iza ponoći da možemo opaliti po mesu jer je bio veliki petak koji je jako tužan dan sa nas koji tu i tamo pojedemo koji komadić mesa, koji je (komadić mesa) do nedavno trčao negdje. Naravno moš' si misliti da je kod cura (čitaj Nade i Marte) sve puno mesa...??? Ali kao lakše se spava praznog želuca??? Već me navečer lagano počelo boliti grlo ali sam to ignorirao. Ujutro malo športskog doručka (jaja i špek koji je zaostao negdje duboko u frižideru) i via Velika Plana.
A tamo nakon što su svi otišli na start ja malo kao da se odmorim i ... tres ... groznica, temperatura, ono kada često idete na WC, i sve ostalo odjednom. Već je bilo da ne idem na start ali ipak sam se odvukao a tako sam i otrčao. Komentirati neću jer se nema šta. Ostalo je Lino napisao ili nije (obzirom da je bio i on kratak)
Od zanimljivosti bih samo istaknuo da Frane obzirom na sve bolje rezultate obasipan ponudama sponzora a zašto je on izabrao baš ovog... ne znam, pitajte ga. Ljepo se vidi po majci koju nosi koji je sponzor u pitanju, čekaj niste vidli sponzora... pa pogledajte iz bližeg malo.
Za Zagreb smo poveli i bijelo roblje sa nama i ljepo zaradili, ustvari Lino je zaradio samo nije nam htio reći koliko...

Inače se počelo lagano otapati snijeg i kod nas pa se uskoro očekuju i neka događanja koja neodoljivo podsjećaju na orijentacijsko trčanje. Naime piše da je to 30. memorijal ... i tako dalje, samo mi nije jasno kako je moguće da je to 30. memorijal a tek je nedavno osnovan savez za orijentacijsko trčanje i po nekim zapisima koji se mogu izčitati ovih dana na raznim stranicama do sada nismo niti imali ništa što je sličilo na organiziranu djelatnost vezanu za orijentacijsko trčanje. Vidite li i vi tu neku nedosljednost ili ...???
...zvd...

 

15.04.2007. (nedjelja)

Seca!!!
Nikad ne treba dizati ruke od dobre stvari. Samo, kako znati koja je dobra? Narodna.

Nakon svega razmatranja o tome koja stvar je dobra ili ne opet se vraćamo na početak činjenicom da smo ipak svi mi subjektivni i ono što smo izabrali ne znači nužno da je i dobro. Tu imamo dvije krajnosti: one koji uvijek nisu sigurni da je to što su izabrali dobro (ti su u vječitoj dilemi i ponekad zbog toga ništa ne odluče) i one koji su toliko sigurni da je ono što su odbrali dobro da ne žele o tome čiti drugo mišljenje jer, "pa znamo mi što je najbolje" (ovi nikad nisu u dilemi ali često dolaze u konflikt kada shvate da nisu dobro odabrali a ne žele to priznati). E kako naći sredinu... vrlo jednostavno, postoji u psihologiji jedan jednostavan recept - otvorena komunikacija. Ustvari hoće reći da se često ne komunicira otvoreno, pa ljudi ili pogrešno ili nedovoljno shvate pa dolazi do konflikta. A naravno da se ne komunicira otvoreno jer se bojimo da bi netko mogao shvatiti što želimo, a najgore od svega što mi to što će ono shvatiti i želimo da shvati ali ne odmah jer, tko zna možda bi moga osujetiti taj plan, pa se onda izvode razni manevri ne bi li se došlo do cilja. A da se malo popriča sa okolinom, da se pita nekog drugog, da se pita zainteresirana strana eventualno ... ne, to ne dolazi u obzir, to je previše. I sada da se ogradim, nisam rekao da nema ljudi koji to ne prakticiraju (otvorene komunikacija), već hoću reći da se oni koji to ne prakticiraju drže one narodne: milost ne tražim, niti bih vam je dao.

Malo sam neke datume pobrkao na zadnjem posti i nije to toliko važno jer je već ispravljeno ali samo da ne bi ispalo da je nekom rođendan kad nije. Dakle post je objavljen kako i sada piše u petak, 13.04.2007.

Danas još malo o sada već dvotjednoj vijesti.
TREĆI DAN: PARAGOVO
Obzirom da je Frane došao par sati prije buđenja (sjećate se .. ciganjske zore, sedam suknji, alkohol...) i da je cijelo vrijeme tog kratkog spavanja spominjao nečije ime (podaci poznati redakciji), bilo je vrlo teško probuditi ga i malo zainteresirati sa trku koja slijedi. Odlazimo po dogovoru u klub, a isto tako po običaju (jer nisam mogao probuditi Franu) malo kasnimo i kao uzrujani smo zbog toga a tamo naravno još pola ekipa nije došlo, kažem vam je to ja ta laloška spika, polako nikad se ne kasni, nikad ne treba žuriti, bitno da se uzme klopa i cuga a ostalo je nevažno. Na mjesto okupljanja dolazimo ipak na vrijeme da se zauzme dobra pozicija za roštilj koji slijedi nakon naporne borbe po šumi a i mora se nadoknaditi izgubljena energija i ne daj Bože, koji kilogram. Lino je već na mjestu događaja sa ostatkom ekipe.
Trka je bilo jako dobra što se mene tiče, drugo mjesto s obzirom na moje kondicijsko stanje jako zadovoljavajuće, nisam puno griješio a da se može brže trčati ne bi bilo loše. Lino je bio za dlaku treći jer se ponovilo (po ne znam koji puta) da balkanexpres ima dobru lokomotivu, no dobro malo je i on griješio i trebao je i bolje ali... drugi put. Frane je malčice zastranio ali za oprostiti mu je, cijelu noć je radio??? Nakon trke bacamo se na laganu hranu koju nam je ovaj puta spremio majstor od roštilja, a bogme nam se i Frane pridružio iako nije cijelo jutro imao apetita, tražio je samo vodu... pitam se zašto, možda radi ovakovih stvari???

Uskoro ćemo se izgleda vraćati vlastitim autobusnim poduzećem, samo, malo će još pričekati, nakon što podmirimo sve članarine i sve ostalo vidjet ćemo koliko je ostalo, bit će sigurno za japanera.
...zvd...

13.04.2007. (petak)

Heppppy!!!
Sit gladnom ne vjeruje. Narodna

Nakon puno razmišljanja koju poslovicu da stavim a da je prigodna eto jedne sa kojom bi se sigurno i Vujke složio, mislim složio s time da bi češće volio biti onaj koji ne vjeruje...

Dakle Vujke sretan ti rođendan i sve što već ide uz to ... zdravlja, para, cura (ops... zabunio sam se), vremena i svega što si sam poželiš.
Tko ne pozna Vujadina, to je zato što je on strašno brz, čak smo i mi tek nakon pažljivog razvijanja za specijalnim aparatima shvatili da nam je u trenutku slikanja protrčao ispred kamere a da to nitko nije vidio. A što se tiče zabave e tu mu nema ravna, naime obzirom da stasom i glasom neodoljivo liči na Zdravka Čolića onda je razumljivo zašto voli zapjevati.... Što se ekološke strane tiče tu je duboko osviješten i uvijek pazi na okolicu tako da i staro ulje ne baca bilo gdje već ga odmah reciklira. Naravno da je u ozbiljnom stvarima izuzetno duboko koncentriran i staložen (onako laloški ... polako ali sigurno). Ali najpoznatiji je svakako kada se treba našaliti i ispričati koji vic.
Uglavnom jako je zabavno sa njim a neka je i njemu zabavno ako ne sa nama onda sa kime god to on hoće ...živio.

Uskoro ostatak novosti (ili starosti ovisi kako gledaš na to) a ima ih... boli glava, razna putovanja, povratak otpisanih, raskoli, prepirke, navlakuše, prijetnje...
...zvd...

10.04.2007. (utorak)

Ugos!!!
Lonac ide na vodu dok se ne razbije. Narodna

Ovo sam mogao staviti i danas ranije ali nije kasno niti sada. Uglavnom neću komentirati ništa jer sam dovoljno rekao prije a malo vedrih tonova svakako neće nikom škoditi.

Vraćamo se na vikend prije Uskrsa koji eto sa zakašnjenjem svima čestitam, navodno se Uskrs slavi 50 dana nakon Uskrsa pa onda nije kasno unutar tih 50-tak dana čestitati.
DAN DRUGI: PETROVARADIN
Buđenje slijedi bez Line koji inače glumi vekericu i uvijek nas budi kao da ne zakasnimo. Malo brbljanja i dolazi Vlada sa doručkom, naravno isključivo žitarice i vlaknasta klopa (čitaj burek). Vlada odlazi ranije u klub, ima još nešto posla (crtanje staza, printanje karata) ali polako pa ima do prvog starta 3-4 sata ...
Frane i ja odlazimo u malu vožnju i šetnju gradom i starim gradom u Petrovaradinu, a nakon toga do parkirališta. Tamo naravno još uvijek lagani tempo iako je do starta 30 min, uskoro dolaze startne liste na koje nas naravno stavljaju u zadnji čas jer mi smo kao domaćini pa polako.
Trka je bila jako zanimljiva jer trebalo je paziti na neprelazne zidine, koje su stvarno bile neprelazne a ne kao ono pa skočiti ćemo nekako. Ustvari moglo bi se skočiti ali samo jednom. I tako obzirom da sam bio dobro raspoložen fino sam trčao malo griješio i na kraju naravno, kada se sve poklopi - prvo mjesto. Frane također ulovio medalju, a Lino je malo griješio a na takvoj trci mala greška... sasvim dovoljna.
Frane je nakon trke krenuo u osvajanje još koje medalje a koju je osvojio ... s obzirom da se skrivao, valjda će nam jednog dana reći.
Nakon skupljanja kontrola, odlazimo "doma" tuširanje i roštilj... napokon kako bi Lino rekao prava hrana. Naravno uz klopu ide i nešto tekuće, tko šta voli. Uskoro nam se pridružuje ekipa iz Stražilova... zašto??? Pa oni sutra organiziraju trku a nakon roštilja (slanog) i cuge sve se može saznati, varijante, zamke na terenu i ostalo što inače možeš saznati od organizatora. To recimo kod nas nije moguće, sve je stroga tajna (kako za koga). Nakon silne klope i cuge... odlazimo do kluba jer tamo navodno neke curice vrište za Franom... , mene su odmah i cijelo vrijeme upoznavali otprilike ovako "a ovo je Ivan, on je oženjen..." i tu je kraj mojih eventualnih izlazaka... A Frane... e to je priča koja zahtjeva posebnu rubriku ili barem poseban post... (ciganjske zore... sedam suknji... i svašta još...), dakle Frane je otišao van sa ekipom a ja sam otišao spavati...???
...zvd...

10.04.2007. (utorak)

Liho!!!
Nesreća nikad ne dolazi sama. Narodna

Sve je rečeno i ništa nemam za dodati. Istina je da sada ne mislim samo na svoju "ne dobru sreću" (namjerno neću reći ono što piše u poslovici) ali sada ne bi razglabao o tome što se sve događa u O-sferi jer bi potrajalo a obzirom da imam temperaturu ne želim i drugima "podizati" istu.

Mali presjek nemilih događaja pa se vraćam na vedrije teme i ono što vas vjerojatno više interesira...
U utorak isti onaj kada sam pisao zadnji puta, jedino što je to bilo malo kasnije (pisao sam oko 01,30), dakle oko 10 sati sam kao i obično utorkom malo prošetao svoje konje, a ti isti nisu bili vani već poduže vrijeme (da sada ne pišem detalje) i naravno da su bili malo nabrijani, kao uostalom i ova O-situacija, i malo su se poigrali sa mojih 90-tak i nešto kila pa me jedan od njih malo provozao livadom i to ne na leđima. Uglavnom kada sam shvatio da postoji i opcije da ga mogu pustiti, već sam imao brzinu od jedno 25-30 km/h i naravno logičan rasplet je bio, obzirom da mi noge ne podržavaju tu frekvenciju (brzinu) kretanja, da sam pao. Kao sada ću je povaljku kao nekad kada sam bio golman ali blato je bilo dovoljno mekano da sam se jednostavno ramenom ukopao u blato i ... ode ligament. sreća u nesreći da ništa nije puklo od kosti ali svejedno je bilo bolno. Najgore od svega što sam upravo bio u završnici poslova oko bolje pozicije na poslu (čitaj više love) i nisam si moga priuštiti odmor, nego lijepo sa takvom povredom na posao do navečer, tek tada sam išao slikati da vidim prave posljedice i kao što spomenuh samo je napukao ligament. Ruka, naravno desna kojom bi trebao pisati, visi ko da nije moja, boli me svaki nagli pokret, jer sam se dobrano stresao (doktor je sumnjao i na blagi potres mozga???), ali mora se raditi, i tako cijeli tjedan a u petak još na put do Srbije i u subotu Kup 2....???!!! Tamo me je već počela neka groznica tresti ali sam ipak istrčao i naravno natrag doma. Već u subotu navečer temperatura i osjećaj da sam još i neku virozu pokupio... Uglavnom nedjelju i dobar dio ponedjeljka sam spavao???!!! Ja koji ne spavam nikad popodne, nisam ustajao i što je najbolje stvarno sam spavao skoro dva dana Sada je bolje osim teške upale grla, ali to je kao normalno. Sastavilo me opako... Skupilo se svega i morao sam malo odmoriti. I to je to već danas pišem dalje o prošlim događajima, ovo je bio samo jedan presjek da ne mislite da sam lijen ili nešto gore...
...zvd...

03.04.2007. (utorak)

Lout!!!
U životu ne treba žuriti. Ni anđeli na nose satove. (Ljepo…)

Izgleda da ovakve poruke često čitaju u Vojvodini. Onako polako i lagano pa onda još usporiš i lagano dođeš do … nečega. A svi mi žurimo negdje i nikad nema kraja jurnjavi, ili za poslom, ili za lovom, ili za ženama (???), uglavnom nismo svjesni koliko ustvari trčimo sa nečim, umjesto da sačekamo. Ima tu ona stara priča: nemoj trčati za vlakom koji ti je pobjegao … sačekaj drugi!

Malo o vikendu... Kako rekoh tako i bilo...
DAN PRVI
Nakon cjelodnevnog posla, malo klope, spremanja stvari, pokupio sam Franu i via Novi Sad. Putem smo stali i već tradicionalno kupili malo sportske klope i po gasu. Nakon nekoliko desetaka minuta stigli na odredište i ravno u klupske prostorije gdje su nas dočekali veselo i radno. Nakon upoznavanja sa sutrašnjom strategijom i radnim zadacima, već tradicionalno prije spavanja odlazimo na parče pizze. Kod Vlade je kujica Tina (ako se je sjećate od prošle godine) povećala svoju obitelj na tri male loptice, sve jedan ljepši od druge, a treća je već našla novi dom. Malo gledanja TV, lokalne postaje naravno. Malo spavanja i… e čekaj to je već drugi dan…
…zvd…