Drenovačka 4, 10000 Zagreb, tel: 01 3095-032 mob: 091 5189-026 E-mail: hod mihanović



3. mjesec 2007.

Naslovna strana

 

29.03.2007. (četvrtak)

Žihu!!!
"Accipere quam facere praestat iniuriam." - Nepravdu osjetit je bolje nego nepravdu stvoriti. - Ciceron

Prijevod same poslovice je ujedno i moj komentar iste.

Mislim da su komentari na moj "kritički osvrt" dali odgovor o ljudima koji ih pišu više nego što bi to ja to svojim osebujnim osvrtom mogao ikada postići. Stoga ću za sada ostaviti svekolikom pučanstvu da donese svoj sud o tome tko šta piše i kako piše. A o pitanju tko šta radi i kako radi ću ostaviti za neke druge prilike jer prije svega ja nisam čovjek koji je ikada kritizirao nečiji rad (osim ako je bio usmjeren ka negativi) a još manje sam se znao hvaliti da sam uradio ovo ili ono...živi i pusti druge da žive...bi bio moto otprilike. Naravno tu i tamo reagiram na nepravdu i vjerovatno tada (odnosno sada) ličim na Don Quijote ali eto svatko bira svoj način i ovo sam sam izabrao i nije mi žao.

Danas je pokret prema novim pobjedama. Lino javlja da je sve sredio na granici i da samo istovarimo robu, podmažemo carinika (zvanog Rodoljub) i nastavimo dalje kao fol orijentacisti. (nadam se samo da hrane ljude u zatvoru ako nas slučajno zatvore)
Uglavnom danas Frane i ja idemo sami jer Lino je imao hitan posao pa je odletio ranije čarterom, let je bio ugodan brz i jeftin jer je radna snaga jeftina. Nakon ugodnog druženja kao i obično sutra slijedi malo razgibavanja na Petrovaradinskoj tvrđi a prekosutra 1. kup Srbije. Naravno da sam u vrhunskoj formi i da se očekuju silni rezultati (moram malo konkurenciju zaplašiti).
...zvd...

28.03.2007. (srijeda)

Oouč!!!
"Fama crescit eundo." - Glasina raste širenjem. Latinska

Pa ti sada prepričavaj sve što se napiše, makar to i nije neka istina. Ali ima tu i neke koristi -zašto - zato jer se neki ljudi otkriju baš time što se jave i reagiraju na "neistine".

Eto ne daju mi da napišem još koju o Lipici i gotovo... A baš nam je bilo lijepo...
Bilo je pritisaka da ne komentiram razne napise po netu ali ... ne mogu izdržati a da ne kažem koju o tome. Pa stoga evo im na.
Dakle ako sam ja dobro shvatio neke ljude onda je vređati konkretno i poimence pojedine ljude sasvim u redu i normalno pa se na to ne reagira. Ali kada se općenito govori o stvarima u koje smo svi uključeni i kada se neki (ja ih ne tjeram u to) nađu u tekstu onda je podižem temperaturu??!!! Jednom prije sam napisao poslovicu u kojoj se kaže da je nekom sve dozvoljeno a nekom nije. U vrijeme neke druge vlasti koja podsjeća na stegu bilo je upravo takvih koji su to doslovce provodili, njima je bilo sve dozvoljeno i nisu odgovarali nikome za svoje postupke, djela, riječi i ostalo. A zašto- samo zato jer su bili članovi nečega. Ovo sada neodoljivo podsjeća na to. Svi koju su na "pravoj" strani u svojim napisima si mogu dozvoliti vrlo bogati rječnik pogrdnih usporedba i to je normalno a ostali čim zucnu...ej ti tamo šta podgrijavaš temperaturu, ohladi malo, prvo dođi na "pravu" stranu da bi mogao pisati svašta. Upravo zbog toga razloga (ne prelaska na "pravu" stranu) sam nedavno napustio jedan posao, pa onda vjerojatno neću prestati pisati ako (ja) mislim da nešto nije skladu sa ovim ili onim. Na kraju krajeva stalno smo na rubu nečega (tako kažu) pa onda eto malo da zdrmamo pa da ili padnemo ili ... tko zna ... možda okrene na dobro.

Sredina tjedna, čak sam i trening uspio napraviti iako sam mrtav od posla, znate već kraj kvartala i meni gužva ali bit će para pa šutim, Frane bi rekao "nije sve u novcima", -točno ali zato sa novcima možeš puno, kupiti šator za klub, dresove, ...
...zvd...

27.03.2007. (utorak)

Cdes!!!
"Extra muros." - Izvan zidina. Latinska

Hoće reći (za one neupućene) da se o nekim stvarima ne može pričati unutar ovih "zidina". Odnosno sve što se ispriča unutar određene grupacije treba biti tajna a opet ne treba biti tajna jer bolje da se zna nego da se ne zna tko šta misli a opet teško je reći tko šta misli kada je jasno da taj isti jedno misli a drugo radi i onda ti naravno ne znaš tko šta radi i tko šta misli, jer vjerovatno niti taj isti to ne zna zbog silnog truda da ne radi što misli i obrnuto. JASNO ???

Dakle sapunica zvana HR-orijentacija kreće u novu sezonu, za razliku od uobičajenih sapunica u kojima se kraj znade barem zbog toga što je budžet ograničen, ako se već ne zna šta će biti na kraju, u ovoj našoj sapunici se ne naslućije niti kraj a za budžet se niti ne pita-otprilike je to varijanta kao sa državom-mi ćemo sagraditi ovo ili ono, napraviti ovo ili ono-a vi (porezni obveznici) ćete platiti!!! A da ne kažem kako se lobira... to su već profinjeni trikovi na kojima bi i Šaćirbegović zavidio, a kamoli ne Šimonović ili neko od tih tzv. majstora lobiranja kojima je to struka i za što su bili plaćeni. Najbolje od svega što se ne preza od onih najnižih trikova, koje sada ne bi niti spominjao jer koliko vidim ovaj sajt posjećuju i prijetelji iz raznih zemalja pa da baš smeće ne bacam uz vjetar. Ali su ima zato usta puna obećanja i razno raznih planova kako će to jednog dana biti. Opet me jako podsjećaju na političare i razno razna predizborna obećanja-mi ćemo ovo- pa ćemo mi ono, a tek ovo i ono zajedno (naravno niste valjda već zaboravili da ćete vi sve to platiti).
I tako budućnost je sasvim izvjesna, ima ona jedna tzv. zabavna melodija od pitaj Boga koga ali sam na tulumima i partyima zapamtio refren koji baš ovdje odgovara a ide otprilike ovako: SVEGA ĆE BITI AL' PRIJATELJA NEĆE, e tu sam te čekao, to je izgleda cilj ove igre-nema prijatelja, ne ne samo ozbiljno, pa nismo ovdje da prijateljujemo već da radimo na dobrobit orijentacije...moš' si misliti. Jedna osoba iz susjednih nam zemalja je jednom rekla da smo tu svi prije svega radi druženja a onda i ostalo.... e ne može to tako, kakvo druženje, tko je vidio to, samo rad, red i disciplina a tek onda (i ako) zabava.
No ako ništa drugo onda me tješi činjenica da se neki ljudi u ovakvoj situaciji hrane razno raznim nedostacima iz doba oralne ili rektalne faze svog odrastanja, pa zatim frustracijama koje su bile izazvane ugnjetavanjem u pupertetskoj fazi i konačno pritiscima i obvezama na poslu na kojem mogu samo reći "da slažem se" iako bi najradije pojeli kapu ili nešto slično. Pa eto na kraju krajeva nisi oni jadni niti krivi za takvo ponašanje već je kriva okolina i društvo.

Znam da ovo nije uobičajena tema (sjećate se samo pozitiva) ali eto je sam nešto pozitivno naučio-a to ću reći riječima jednog junaka jednog romana-"SVAKI BEDAK IMA SVOJE VESELJE"

...a vidite po slici da sam namjeravao pisati o Lipici...a i slikice sam neke priredio...
...zvd...

25.03.2007. (nedjelja)

Huuuraa!!!
Ne možeš imati i ovce i novce. Narodna

Mislim da ova poslovica najbolje opisuje kao stvari ustvari stoje. Drugim riječima -plati pa imaj-. Sada imamo ovce a novce ćemo zaraditi zato se i na javljam baš svaki dan dva puta.

Svi nešto probamo malo besplatno, pa ograničeni prostor, pa malo blog ali ništa dok se mašiš za džep i lijepo platiš pa imaš i prostora a i ne moraš misliti gdje se nalaziš da bi nešto stavio na web. Tako od sada idemo u nove pobjede kako ove na pisanom prostoru tako i one na terenu (naravno šumi a ne nogometnom terenu). S obzirom da ste ovdje već navikli onda neće biti nikakvih problema a ako baš ne možete sačekati da bi nešto komentirali imate lijepo gore email pa opalite sa komentarima, kritikama i svime što vam padne na pamet.

Idemo mi na ono što sam preskočio. Prije nastavka sa Lipice koja je sada već daleko od nas idemo se prisjet iti kako smo se proveli u Delnicama.
Sastav se znao i to je bilo obznanjeno prije odlaska, jedino što Lino nije otišao u Mađarsku već u Srbiju i trčao tamo što je trčao. Ostali članovi Hod AM su se pojavili po dogovoru i otišli tamo. I kao što znate domaćin nam je priredio malo i trčanja a ne samo klopu i narodno veselje. Naravno tu su bile i neizostavne kuloarske priče o tome tko je koga i zašto ... naravno pretekao na stazi. Kako je prošlo trčanje valjda već svi znate eventualno za one koji nisu do sada saznali eto i za njih. Nakon trčanja koje je bilo u dvije etape (trčao se i score-o) imali smo slobodno do 16 sati. Vrijeme smo upotrijebili za razgledavanje grada, traženju dućana koji eventualno radi je smo kao bili gladni, na kraju smo završili u jednoj od brojnih pizzerija i pojeli bosanski kanape. U 16 sati prema planu i programu proglašenje pobjednika kupova. I to je to, doma smo laganom vožnjom došli za 45 min.

Uskoro, jer sada nema razloga za kašnjenje, nastavak, dođite!!!
...zvd...